rip out your wings

~srijeda, 13.05.2009.

bez naslova

ako itko poznaje osobu koja je držala blog gottthica.blog.hr s prekrasnim haiku pjesmama molila bi da mi da njegov mail, unaprijed hvala
(iako s obzirom koliko nisam pisala sumnjam da će itko i vidjeti ovo, al ajd vrijedi pokušati)

- 20:13 - Path through the blinding light (3) - Paper vision - #

~srijeda, 14.02.2007.

Ljubav je bog. Ima li boga?

Meni valentinovo ne predstavlja previse,ako si si sretno zaljubljen onda ti je svaki dan valentinovo,ako nisi tada je to dan kao i svaki drugi.Svejedno,zelim vam sve najbolje,neka vam je svaki dan slavlje ljubavi,neka vam je srce ispunjeno prijateljima,ljudima koje volite i koji vole vas. Neka vam je svaki dan obojan bojama vesljelja, toplim rijecima, znacajnim zagrljajima i slatkim poljupcima, neka vam nikada ne bude tesko pokazati znak paznje i neka vam bude lako dobiti ga zauzvrat!
Zivot se ne broji po izdasima koje napravimo,nego po lijepim trenucima koji nam oduzimaju dah, neka se nade puno takvih trenutaka koje ne cete zaboraviti cijeniti...
Neka vam ponos ne bude jaci od ljubavi. Vjerujte u sebe,vjerujte u ljude makar vas cesto razocaraju, vjerujte u boljitak, vjerujte u ljubav. Sami odredujete svoju vjeru. Moj bog je ljubav. Sakramenti su razumijevanje,zagrljaji, poljupci,postovanje,razgovori,ustrajnost, prihvacanje,vjernost,prijateljstvo.
Nije sramota reci volim te cak i onda kada to sami ne cemo cuti, sramota je voljeti,a ne pokazati. To je kao imati krila,a ne letjeti.
Neka nitko ne misli da moze bez ljubavi ili da za njega nema ljubavi,svima je potrebna,no ponekad ono je poput oblaka,postoji cak i onda kada ga ne vidimo.Ona je bolest od koje se svi kad tad razbolimo i ne treba jos traziti lijek.
Ljubav ne trazi savrsenstvo,ona savrseno prihvaca nesavrsesntvo voljene osobe.

Zelim vam sve najljepse stvari u zivoti, makar to i nisu stvari...

I za kraj par Coelhovih citata izvadenih iz knjige ,,Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala":
*«Onaj tko voli, pobijedio je svijet, ne boji se da će išta izgubiti. Prava ljubav je čin potpunog predavanja.»

*«Možda nas ljubav postara prije vremena i pomladi kad je mladost već iza nas.»

*«Jer u zbilji ljubav mora biti moguća. Čak i ne mora odmah uzvraćena, ali da bi opstala mora postojati nada – makar i najkrhkija – da ćemo osvojiti voljenu osobu.»

*«Onaj tko je mudar, mudar je samo zato što voli. A onaj tko je lud, lud je zato što misli da može shvatiti ljubav.»

*«Nepotrebno je raspravljati o ljubavi, jer ljubav ima svoj vlastiti glas i govori sama za sebe.»

*«Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijeti ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočaranja i tuge. Jer u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreče ususret nama. I spasi nas.»

*«Čak i ako znači rastanak, samoću, tugu, ljubav je ipak vrijedna svakog novčića svoje cijene.»

*«Ljubav ostaje. Ljudi se mijenjaju.»

- 15:29 - Path through the blinding light (69) - Paper vision - #

~srijeda, 24.01.2007.

Gdje sunce biva...

Evo i ja sam se opet udostojila napisat post nakon dugo vremena...Ispricavam se na odsutnosti samo onima kojima su usitinu falile moje rijeci,ako ima takvih...Ah dosta izigravanja skromnosti,znam da ste svaki dan isli u Crkvu i molili se za ono sto poji vasu vjernu dusu,moj post...
Salu na stranu,malo sam izgubila volju za pisanjem bloga,ali jos ne cu prestati...Ipak sam se s nekima od vas jako povezala...
Jucer sam razmisljala kako sam neproduktivno provela praznike u liteterarnom smislu,niti sam sto procitala,niti napisala i bas mi je bilo zao pa sam uzela dobrog starog Poe-a i stala citati...On je jedan od onih pjesnika kojima se divim jer je stvorio nesto sto nitko drugi me moze...Inspirirana njegovom rimom,odlucih i sama napisati pjesmu s rimom,a stvarno dugo nisam jer inace ne volim da me to ogranicava pa stoga nisam nesto prezadovoljna pjesmom,ali ideja mi se svida...Prosudite sami...

Gdje sunce biva(?)

U turobnom gradu ona sniva
Princeza nekoc nasmjesena i mila
Gledajuc posast i neba siva
Prisjeca se sunca pitajuc se gdje li sada biva

Svaka topla i svijetla zraka
Postala je hladno utociste mraka
Lijepe trenutke ispunjenosti i srece
Zakopao je rudnik zudnje i sjete

Gordo kamenje pretesko je za njezne joj ruke
A hrapavi nokti dokaz truda i muke
Zeljela je more vratiti u modro nebo
Gdje u zagrljaju s njim letjela je da joj nitko vise nije treb`o

Sada u tami ona lutku drzi
A kobni dan proklinje do srzi
Zasto rodila se u svijetu gdje joj mjesto nije
A plis ostao je jedino sto jos ju grije

Bijela haljina od suza poprimila je boju plavu
Ugledavsi to odkine lutki glavu
Smrt sa visokog trona joj se smjesi
Dok polako komadice lutke gnjeci

Jos jednom prljavi zrak udahne
I posljednji krik zivota izdahne
Njegovim poklonom dah si je oduzela
Nadajuc se da je dobro poduzela

U turobnom gradu ona sniva
Princeza nekoc nasmjesena i mila
Ne gleda vise posast i neba siva
Mozda je sada gdje sunce biva

A sada sa i ja budem trendy,fancy,place to be pa da napisem tu cuvenu stafetu za koju su me par ljudi zamolili…
Ljudi s kojima se druzim znat ce te stavri o meni,ali mislim da vecina blogera ne zna...

1.Strasno sam smotana i razbijam sve sto stignem. U razredu me zovu staklorezac,al dobro to je vec 2. prica...Jednom sam srusila cijeli ormaric pun skupog kristalnog posuda od kojeg nije nista ostalo u jednom komadu...I`m sorry mama,ocistila sam krivi ormaric

2.Imam neku cudnu frekvenciju glasa, neki bi rekli da mi je knedla iliti sarma zapela u grlu...Prilicno sam glasna i profesori mi pri pokusaju da nekom pomognem nesto dosapnut prilikom odgovaranja govore da se ne moram trudit jer ja jednostavno ne znam saptat...
I jos jedan zanimljiv detalj je taj sto se smijem “u rikverc” sto bi znacilo da se vecina smije haha,ali ja ahah,no uglavnom to zvuci kao nakasljavanje.

3.Ne volim kad me netko pita sto cu poslje srednje (ipak,maturant sam) jer postoji hrpa stvari koje me zanimaju,ali u svemu pronalazim jednako pozitivnog koliko i negativnog.
Jedno vrijeme sam htjela upisati kazalisnu akademiju jer uzivam u kazalisnim predstavama,a i volim sve sto se umjetnost tice,no o tome mogu samo sanjati...
Novinarstvo me takoder zanima,ali sumnjam da cu moci isci studirati u Zagreb.Ok,inaf of dis diskasn...

4.Nisam sportski tip,no u osnovnoj sam neko vrijem trenirala kosarku u KK Mursa i dobro mi je islo...

5.Godinama imam nalakiran samo mali nokat na lijevoj ruci jer je on onaj koji predstavlja individualca,ne bih mogla podnjeti da su mi svi isti...
Takoder,ruke su mi bitan dio ljudskog tijela i volim ih promatrati,imam odreden tip ruku koji mi se svida,a sve to zavisi do duljine prstiju,oblika noktiju,izgleda sake itd.
Najljepse ruke mi ima Incubus(ma ovo je za komentar ahaha),dok mi neki imaju predjecije,tinejdzerske,obiteljske i sl. ruke...Ok,ovo mozda zvuci malo hmm...zbunjujuce...
Posto sam sam svoj "majstor",volim se sama sisati jer vjerujem samo svojim rukama,a ako me iznevjere opet mi je draze da se ljutim na sebe nego na nekog tko se naziva frizerom...nevermind...

Eto,mislim da te neke sitnice niste znali,ako i jeste,nema veze...Stafetu dodjeljujem Incubusu,Magicnoj noci,Loncu,desertrose, Pandemoniumu,a posto se ne cu drzat pravila da mogu samo 5 ljudi kao secer na kraj i rusu...

- 22:00 - Path through the blinding light (38) - Paper vision - #

~utorak, 19.12.2006.

Divno!

Mogla bih pisati o svom zdravstvenom i emotivnom stanju,o fatalnoj rodendanskoj proslavi, o bescutnosti covjeka koji ima toliko neljuskosti ubiti oca necijeg djeteta, o blagdanskom (ne)raspolozenju,o milijun stvari bih mogla pisati,ali ne cu.
Ovaj post posvecujem osobi koju jako cijenim. Zelim pisati o necemu lijepome pa cu pisati o covjeku koji mi je rekao da imam sposobnost pisati o bilo cemu,da bih mogla napisati esej o spuzvi(a ja istog trena dobih gomilu ideja kako bih kroz metaforu zaista mogla napisati nesto didakticno).
Rijec je o mom bivsem profesoru iz hrvatskog koji ce mi ostati u sjecanju kao jedna od pozitivnih strana srednje skole.
Cesto na blogovima vidah postove o profesorima koji ucenicma zagorcavaju zivot pa odlucih napisati post o endemu koji je moj uljepsao.
Kada je tog jednog dana usetao u nas razred u elegantnim cipelama,hlacama na peglu,s ocalama(detalj iz jedne lektire) i razdjeljenom kosom,svi smo ga sumnjicavo promatrali ne znajuci nista o njemu. Isti sat nam se svidio jer shvatismo da ima smisla za humor i da se ne drzi autoritativno poput ostalih profesora na skoli.
Sada kada nam vise ne predaje,mogu reci da sam upoznala jednu divnu osobu koja nije tezila da napredujemo iskljucivo na intelektualnoj razini nego i na duhovnoj.

To je covjek koji se trudio upoznati nas i koji smatra da je najbolji govornik onaj koji je najbolji slusatelj sugovornika. Voli svoj posao i u svakome nastoji pronaci vrlinu,a u njegovim raznobojnim ocima vidjelo se s koliko ljubavi govori kad spominje suprugu. Tako sam sretna zbog njih!
Profesor koji ne skrtari na ocjeni i pohvali vjerujuci da ce nas to motivirati,dok su mu kolege kao od samog Moliera napravljeni.
Covjek koji je slusao ideje i primjedbe dosadnih ljudi poput mene i Mate. To je covjek na cijem bi licu osmjeh blistao kada bi vidio ili cuo da je netko nesto (pro)citao.
Nastojao je nastavu uciniti kreativnijom te je dopustao da kroz debate sirimo i obrazalemo svoje svjetonazore. Procitao nam je jednu recenicu dugacku par A4 stranica,sto nama bijase vrlo zanimljivo slusati.
Ostajao je s nama i pod odmorom kada bi vec zvonilo za neki drugi sat. Pomagao je.
Na neki nacin bio je prijatelj,cak i onda kada to ne zasluzismo.
Ovaj post nema previse znacaja za vas koji ga citate,on je tu za moju dusu jer je to post za osobu koja mi je pomogla da ucim o zivotu i vjerujem u sebe.
Cogito ergo sum. Prof. Dinko,hvala na svemu...

Nevezano uz post stavljam Butronov kratkometrazni animirani film Vincent,njegovo prvo djelo(iz 1982.).

I da,otvorih stranicu na pticici,pa ako zelite pogledajte fotke ili jos bolje,napravite i vi svoju ukoliko volite fotografirati.
Ovdje mozete pogledati neke od mojih zasad objavljenih radova.

- 06:28 - Path through the blinding light (69) - Paper vision - #

~četvrtak, 07.12.2006.

Mene u sreci raduju sitnice

Bijase zanimljivo ovih dana,u subotu sam bila na koncertu Vatre i Ramirez na kojemu sam jako uzivala. Bas sam se isplesala (citaj:skakala) i ispjevala pa sam malo promukla,ali isplatilo se. Prije koncerta smo se Kiki i ja upoznali s Borisom(basistom) iz Vatre jer je Kiki business-man pa je morao nesto pregovarati,ah, uvijek mu je karijera bila vazna lol.
Slikah se s pjevacem iz Ramireza i s basistom i pjevacem iz Vatre. Ima ok slikica s koncerta,ali ih zasad ne namjeravam stavljati jer sam ionako prepopularna.

Jucer sam (opet) sudjelovala u emisiji najboljeg radia ,Radia+ i (konacno) osvojila neku nagradu jer sam poslala najbolju poruku.Ovo sam iskopirala s njihove web-stranice na kojoj ce bit i objavljena moja slika:
Nagradu od Svetog Nikole u današnjoj emisiji 10 do 12 dobila je naša slušateljica Klara *Prezime izbrisah s ovom simpatičnom porukicom: "Nije vazno što & koliko smo dobili, važno je da je od srca jer tako & sitnice dobivaju na težini. Ne gledajmo samo na dobivanje, nego & na pružanje!"
Srijeda, 06.prosinca 2006. 12:22
Bas sam bila happy kad sam osla tamo po potvrdu za nagradu,ne toliko zbog same nagrade koliko zbog te trojice voditelja koji su me toliko puta uspjeli nasmijati i zabaviti tijekom povijesti mog slusanja njihove emisije. Peki,Denis& Gamba : don`t change!

A danas,danas mi je rodendan! Vec sam dobila nekoliko zanimljivih cestitki koje su me jako razveselile! Hvala svima...Znaci mi to,puno...Nadam se da nikada ne cu zaboraviti cijeniti i teziti tome da sam okruzena ljudima koje volim i koji me vole.
18 godina. Proletilo onih 17... Vrijeme ne ceka nikoga. Neku vecer vracala sam se kuci iz skole i sitnice su me podsjecale na proslost,poput kolacica u Proustovom Combrayu.Jedna ulica me podsjetila na tecaj gitare jer sam se uvijek na tom cosku nalazila s Docom koji mi je cesto prigovarao jer kasnim pa smo u zurbi hodali prema donjem gradu gdje smo se nalazili s ostatkom ekipe i gdje nas je instruktor Mihael uvijek nazivao kruzokom,no sto smo se mi samo smjeskali i nastavljali pricati pa mi je obecao da ce me zaposliti kao tajnicu(nisam zaboravila!). Jedan stand me podjestio na vrijeme provedeno u Njemackoj,6 godina,nije to malo. Sjecam se kad sam odlazila i obecala si da cu taj jedan trenutak uvijek pamtiti,naslonjena na auto gledala sam oko sebe iako mi je pogled cesto padao na tlo jer nisam mogla vjerovati da to vise nije moj dom. Sada smatram da nemam dom,nikad ga nisam zapravo niti imala. Svako mjesto posjeduje nesto sto ga cini lijepim,no ja ne posjedujem domoljubne emocije. Volim svijet u globalu,ali ne postoji mjesto koje bih nazvala svojom domovinom.Od rodnog mjesta sam se davno rastala pa mi ni ne fali,sto moji nikako ne mogu shvatiti zasto ne volim ici tamo. Moj je zivot ovdje,moji prijatelji, sve sto mi treba...Moje pusto dvoriste s travom na koju je pao mraz podsjetilo me na mog pokojnog psa i ucinio trenutak jos hladnijim zbog njegove odsutnosti. Tako je mozda trebalo biti.
Placem,a nisam tuzna. Stovise,drago mi je sto posjedujem toliku kolekciju uspomena koje mi zivot cine bogatijim, koje produbljuju mene kao osobu. Ne zelim jednoga dana kada moj sat otkuca pogledati na svoje drvo zivota i shvatiti koliko je siromasno, koliko bijedno i opustoseno.

Zelim u svakom novom danu smoci snagu da prepoznam sitnicu koja ga cini posebnim i dragocjenim. I ja zelim biti ta sitnica koja ce nekome uljepsati dan.
Zelim vam svima ugodan dan! Ne zatvarajte oci pred malim velikim stvarima.

- 02:13 - Path through the blinding light (47) - Paper vision - #

~srijeda, 22.11.2006.

Mi smo nama samima najvece iznenadenje

Ovih dana imala sam inspiracije te napisah ovu pjesmu i po prvi puta napisah basnu. Pokusavam otkriti dokle sezu granice moga pisanja. Do sad pisah samo pjesme, price i haiku,a ovo je prvi uradak te vrste,nadam se da ce vam se svidjeti.
Voljela bih cuti i vase misljenje o pjesmi jer se meni prilicno svida...

Prije

Zivot sam jela…
zlicom s puno rupa
i uvijek…
ostajala sam gladna.

Rane sam lijecila...
dubljim ranama
i uvijek...
ostajala sam ranjena.

Dugove placala sam...
drugim dugovima
i uvijek...
ostajala sam zaduzena.

Neuzvracenost ljubavi rjesavala sam...
jos vecim uzvracanjem
i uvijek...
ostajala sam nevoljena.

Krv sto lijevala mi je iz ociju brisala sam...
prljavijom krvlju
i uvijek...
ostajala sam zaprljana.

Odgovore na pitanja trazila sam...
u novim pitanjima
i uvijek...
ostajala sam zbunjena.

Bogatstvo sam trazila...
u krivim ocima
i uvijek...
ostajala sam siromasna.

Prije.

Basna

Bijase jedno mace koje je bilo zeljno igranja i ljubavi, a u svojoj blizini nije imalo drugih macica s kojima bi moglo podijeliti svoje vrijeme.
Sprijateljilo se s jednim pticem i obozavalo je provoditi vrijeme s njime. Jako ga je zavoljelo,ali ptic nije toliko volio malo mace jer je svoju ljubav poklonio nebu, slobodi, letenju... Ptic se udaljio od maceta kako se ne bi jos vise povezali i kako time ne bi jos vise povrijedio neduzno mace. Tuzno mace uplakanih ociju gledalo je kako ptic odlazi u visine, zeljelo je poci za njime,ali nije imalo tu mogucnost. Patilo je jer vise nije imalo one dragocijene trenutke koji su pojili njegovu razigranu cud.
Jedne veceri dobrocudni pas ga je pitao zasto je tuzno i oni se raspricase. Macetu je bilo ugodno,ali jos je patilo za pticem i nije mu zeljelo naci zamjenu te se zato bojalo zblizavanja s psom. Mace je pokusalo pruziti psu priliku,ali uz njega mu je falio onaj osjecaj poletnosti koji je imao s pticem.
Nakon odredenog samovanja, pojavilo se jos jedno mace zalosnih ociju. Bez puno razmisljanja malo mace je odskakutalo do njega i pitalo ga je li dobro. Druzise se cijelu vecer,a u macetu se opet poceo buditi onaj osjecaj ugode i topline. Otvorise se jedno drugom,a ono sto vidjese im se svidje. Mace je opet sanjalo,a da u snovima ne bijase strasnih kornjaca*.
Povezase se ta dva maceta i konacno dobise mogucnost letenja. Ipak smo mi svi andeli sa samo jednim krilom i moramo se zagrliti zelimo li poletjeti.

(* sanjati kornjacu znaci neuzvracenja ljubav)

Ako kazem da ne svidas mi se,lazem. Smjeh izdat ce istinu.
Ako kazem da cu te istuci,ne znaci da te zelim povrijediti. Kazu da se vole oni koji se tuku.
Bojim se zaljubljenosti... Mozda ne cu dovoljno pokazivati koliko mi je dobro,ali nadam se da ces me razumjeti. Ponekad cu komplicirati,meni je to jednostavno. Sto ti jos nije jasno?

- 01:25 - Path through the blinding light (50) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 13.11.2006.

Impossible is nothing!

Odlucih jos jednom riskirati. Puno sam izgubila,ali sto mi vrijedi ono malo sigurnosti? Mozda cu opet izgubiti, no barem cu znati da sam neko vrijeme uspjela biti sretna zbog nekoga i da je taj isti uspio biti sretan zbog mene. Pomalo skepticno poklanjam svoje srce diveci se sebi na hrabrosti,ali i osobi koja je u zivotu toliko propatila, a nije izgubila vjeru u ljubav iako joj je ona odavno i iz temelja uskracena, koja je zadrzala dobrotu iako ne bi bilo neopravdano da je postala ogorcena osoba i koja se uspjesno skolovala,iako bi vecina u njegovoj kozi izgubila razum.
Sjetih se sad pjesme od Vatre “Bilo je dobro dok je trajalo” koja kaze:

bilo je dobro dok je trajalo
bilo je dobro dok se živjelo
i poput sunca kad zađe
i poput ljeta kad prođe
kažem
bilo je dobro dok je trajalo

dok spavaš, spavaš, spavaš
da li čuješ moje molitve u noći
dok sanjaš, sanjaš, sanjaš
da li pratiš moje korake u stopu

bilo je dobro dok je trajalo
vrijeme se nije štedjelo
sad gledam u zvjezdano nebo
molim boga vrijeme da vrati
jer bilo je dobro dok je trajalo

dok spavaš, spavaš, spavaš
da li čuješ moje molitve u noći
dok sanjaš, sanjaš, sanjaš
da li pratiš moje korake u stopu

bilo je dobro dok je trajalo
bilo je dobro dok se živjelo
sad sunce nije toplo kao nekad
više ništa nije kao prije
al bilo je dobro dok je trajalo

Zasto bi se uvijek morali osvrcati na proslost i tamo pronalaziti srecu? Ja zelim biti sretna sada i ovdje, zelim zivjeti u sadasnjosti gledajuci na proslost kao na dobru knjigu iz koje se moglo nesto nauciti. Ne zelim stedjeti vrijeme i moliti za prosla vremena, ako cu vec moliti, molit cu za bolja nova vremena u kojima ce biti toplo kao nikad do sad.
Konacno sam sretna! I uzivat cu dokle mogu, nije vazno sto ce biti sutra,ako mi je danas dobro. Ne mislim da je nevazno ono sto se moze dogoditi sutra,ali mislim da nije vrijedno zamarati se necime te vrste i time si upropastavati i ono malo iskrene srece koja nam ja ovog trena data. Hvala njemu koji me uspio uvjeriti da je nemoguce nista.
Hvala njemu sto me podsjetio da vjerujem u text koji sam prije obozavala:

NEMOGUCE JE SAMO VELIKA RIJEC KOJU KORISTE MALI LJUDI DA BI LAKSE ZIVJELI U SVIJETU KOJI IM JE DAN UMJESTO DA POTREZE SNAGU DA BI GA PROMIJENILI. NEMOGUCE NIJE CINJENICA. TO JE MISLJENJE. NEMOGUCE NIJE IZJAVA. TO JE IZAZOV. NEMOGUCE JE MOGUCNOST. NEMOGUCE JE PRIVREMENO. NEMOGUCE JE NISTA!

Mali spaljeni vec mi falis...

- 00:01 - Path through the blinding light (39) - Paper vision - #

~srijeda, 01.11.2006.

Sto bolje upoznajem ljude,to vise volim pse

S obzirom da je danas Dan Mrtvih prvo cu napisati par epitafa koji mi se jako svidaju.
Za pocetak *epitaf= (grc. Epitaphios- nadgrobni, pogrebni) je nadgrobni natpis u pjesnickom obliku urezan u kamen s namjerom da cuva uspomenu na pokojnika.
Obicaj stavljanja epitafa na nadgrobne ploce nastao je u anticko doba. Epitafi izrazavaju misli vezane uz pokojnikov zivot i njegovu smrt.

Prije sam skupljala epitafe jer sam u njima pronalazila dubinu i smisao,te ljepotu pisanja o smrti kao sastavnom dijelu zivota, no zbog roditelja sam prestala. Jos mislim da ima vrlo impresivnih epitafa.

„Kad umire covjek,umire dio svijeta
Zemlja postaje teza, iskusnija i ljudskija
I veca za jednu ranu
I dublja za jednu jamu.”

„Zivot prode kao treptaj oka,
a mir nademo gdje je
ljubav vjecna ...
Voljeni nikada ne umiru.”

„Kada voljeni zauvijek odu
Zivoti nasi ne prestaju,
samo se mjenjaju.
Jer ni sunce ne nestane,
samo se sakrije.”

„Prolazi vrijeme,tugu ne brise
Sto dalje tece, boli je vise.
Zovem te tiho, odgovora nema,
Sjecanju mome uvijek ti si tema.”

Sada 2. dio posta. Jucer, 31.10 bio je Halloween ili Noc vjestica.
Kako je nastao taj blagdan? Skinula sam s jedne stranice vrlo zanimljiv tekst u kojem mozete procitati o njegovu nastanku, samom nazivu Halloween te po meni vrlo zanimljivo objasnjanje bundeva kao simbola tog dana. Uzivajte!

Noć 31. listopada zapravo predstavlja keltski blagdan "Samhain" kojim vještice slave svoja božanstva, božicu u vidu starice i boga u vidu rogatog gospodara smrti. One vjeruju da je te noći veo koji razdvaja svijet mrtvih od svijeta živih najtanji. Tako je noć uoči blagdana "Sviju svetih" postala "Noć vještica", dakako, komercijalizirana.
Halloween ili Noć vještica blagdan je koji se slavi u Americi, a koji se zbog simpatične ikonografije sve više prihvaća i kod nas. Glavni simbol Noći vještica su bundeve, te sve što može uplašiti (kape vještica, metle, pauci, duhovi…).
Proslava Halloween-a ima dvojaki izvor nastanka. Prvi je predkršćanski keltski blagdan povezan s proslavom keltske Nove godine. Drugi je izvor kršćanski blagdan Svih Svetih i Dušnog dana. Na britanskim otocima je blagdan Svih Svetih nazivan All Hallows, a predvečerje blagdana All Hallows Eve, odakle i (spajanjem i kraćenjem) i naziv Halloween.
Sama riječ, "Halloween," svoj izvor je našla u katoličkoj crkvi. Ona dolazi iz sažetka All Hallows Eve. 1. studeni "All Hollows Day" (ili "All Saints Day"), je katolički blagdan u čast Svih Svetih. Ipak, u 5. stoljeću prije nove ere, u Keltskoj Irskoj, ljeto službeno završava 31. listopada praznikom Samhain (sow-en) - Keltskom Novom godinom.

Riječ Halloween ima svoje korijene u Katoličkoj crkvi iz naziva blagdana–Svi Sveti-All Hallows Eve-01.Studenoga, ali običaj potječe iz poganskih vjerovanja.
Jedna stara irska priča govori, da na taj dan duhovi onih koji su umrli protekle godine, traže duhove onih koje će prokleti i opsjedati sljedeće godine.
Živući koji nisu željeli biti opsjednuti, su u noći 31. Listopada, gasili vatre u svojim domovima, kako bi ih učinili hladnim i nepoželjnim. Tada bi se oblačili u svakojake kostime i bučno paradirali po susjedstvu, kako bi bili što destruktivniji, ne bi li tako uplašili duhove koji su tražili tijela za opsjedanje.
Rimljani su prihvatili ovaj keltski običaj kao svoj vlastiti i s vremenom ga ritualizirali, tako da je presvlačenje u kostim vještice, goblina, duhova, i sl. dobilo svoju svjetsku ulogu.
U prvom stoljeću ove ere, Samhain je pretvoren u veličanje za neke od ostalih rimskih običaja koja su se održavala u listopadu, kao njihov dan u čast Pomone, rimske božice voća i drva.
Današnji Halloween šaljiv je i radostan običaj bez onostranih značenja, a sve naglašenije potrošački. Kupuju se maske i osobito mnoštvo predmeta u obliku bundeva.
Zasto bas bundeve?

Jedna legenda iz keltskog folklora govori i o običaju "Jack-o-lantern" a koja ukazuje na nastanak bundeve kao simbola ove noći.
Čovjek zvan Jack, bio je notorni pijanac i varalica, pobjegao je pred Vragom popevši se na drvo. U krošnji je napravio križ i zarobio njime Vraga koji se popeo za njim. Tada je Jack načinio dogovor sa Vragom obećavajući mu oslobođenje ako ga više ne bude iskušavao.
Kada je umro, Jack nije otišao u raj zbog svog pakta sa Vragom, ali nije dobio ulaznicu ni za pakao, jer je prevario Vraga.
Zbog toga mu je Vrag dao malu žar da mu osvijetli put u vječnom mraku. Žeravicu je stavio u izdubljenu bijelu repu kako bi je sačuvao što duže.
Tako je nastala Jackova lanterna .
Kad su imigranti došli Američanima, otkrili su da obična bundeva puno bolje uspijeva nego bijela repa.
Tako je "Jack-O-Lantern" u Americi postala "hollowed-out pumpkin".
O svom provodu radije ne bih. Objavit cu samo par slikica na kojima smo namaskirani i to je to.Eto ja sam bila vrazica... Gdje ste vi bili, sto ste bili i kako vam je bilo?

Tek sam sad skontala da nemam nijednu sliku s Lolom koja je bila zakon namaskirana i sexy kao i uvijek.Volim i je tebe duso!

- 20:46 - Path through the blinding light (48) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)